Piše: BRANISLAV OTAŠEVIĆ
Uništenjem zidnih kompozicija u manastiru Svete Trojice u Brezojevicama hram je znatno izgubio od svoje umjetničke vrijednosti. Međutim, nije umanjena istorijska vrijednost manastira, jer je na zidovima uništenjem i oštećenjem živopisa ispisana surova prošlost bogomolje. Najviše ostataka živopisa zadržalo se na zapadnom zidu naosa. U prvoj zoni su freske sv. Nikete, Bogorodica sa Hristom. Iznad nje poprsje Svetog Sergeja i Vakha, zatim uz vrata s jedne strane Arhanđeo (vjerovatno Mihailo), a s druge Sv. Simeon Srpski. Uz njega tri srpska velikodostojnika, od kojih jedan, po mišljenju Sretena Petkovića, odgovara Svetom Savi Srpskom. Iznad ovih pojedinačnih figura u drugoj zoni nalaze se tri scene, nešto bolje očuvane u naosu: Veliko uspenje Bogorodice, Hristos pred Anom i Kajafom i Rođenje Bogorodice. U priprati na istočnom zidu očuvan je dio kompozicije Strašnog suda – horovi pravednika i dio Hetimasije. Iznad ulaza u naos je Gostoljublje Avramovo. Na južnom zidu oltarskog prostora je lik Jovana Preteče, a u niši poprsje Svetog Save. U cjelini uzeto, smatra Sreten Petković, tematika živopisa odražava Stradanja Hristova, a u sažetoj formi Bogorodični ciklus. Po njegovom istraživanju 1964. godine freske brezojevičkog manastira slične su sa freskama manastira Morače i dijela živopisa manastira Nikoljac kod Bijelog Polja i radila ih je ista grupa zografa. I ako su ostaci brezojevičkog manastira teško oštećeni, Petković je ustanovio da postoji zidno stilsko jedinstvo sa moračkim živopisima iz 1574. godine, odnosno 1577. i 1573. godine. Naročito je zapažena kompoziciona i ikonografska sličnost između kompozicije Uspenja Bogorodice i freske Isus pred Anom i Kajafom. Pa i druge scene iz moračkog manastira i dio njegovog životopisa mogu se prepoznati u brezojevičkom manastiru. Sveštenici ovog manastira imali su plodnu saradnju sa Visokim Dečanima, prizrenskim vladikama, Pećkoj patrijaršiji, Đurđevim stupovima, Šudikovom, a pop Mitar Popović imao je saradnju i sa vladikom Radom i drugim sveštenicima sa Cetinja. Njegovi sveštenici su uspostavili saradnju sa Bogoslovsko-učiteljskom školom u Prizrenu, vladikom Ananijem, ruskim, francuskim i austrijskim konzulima u Skadru i borili se za organizovanje oslobodilačkog pokreta u Plavskoj župi. Manastir Svete Trojice je sa manjim prekidima pojao, piše Miloš Velimirović, i ako je srušen grad Gradac iznad njega, gdje je bio i zvonik, srušena tvrđava i grad Čeligrad, Petrova crkva na Borovoj glavici, gdje su Karađorđevi ustanici na jednom stogodišnjem hrastu postavili krstaš, Karađorđev barjak, a ustanike u manastiru Svete Trojice pričestio pop Ilija, rodom iz Šekulara. Ustanici su se bili utvrdili na Previji, gdje se i danas poznaju Karađorđevi šančevi, o čemu opširnije piše akademik Miomir Dašić, jedan od najboljih poznavalaca istorije i prošlosti ovoga kraja. Crkve u Plavskoj župi postojale su u Velici, Petkova crkva u Gornjoj Ržanici, crkva na Murini, crkva na Zoriću, tri u Ulotini i jedna na Pšeničištu u Gračanici. Crkva je bila i na Meterizu u Plavu. Arhitekta Ranko Vukanić je projektovao mnoge hramove u dolini Lima od formiranja Budimljansko-nikšićke episkopije do danas i smatra „kako je narod počeo da se vraća crkvi, Bogu i vjeri. Bog je dao snage i pameti vjernome narodu Plavske župe i počeo je da obnavlja i stare hramove, gradi nove, tako da je od 1990. godine obnovljeno i izgrađeno više hramova: Drvena zvonara na ulazu u Manastir, sazidan zvonik na mjestu porušenog na brdu Gradac, podignuta crkva Velikomučenika Sv. Kirika i Julite kod škole u Velici, crkva je posvećena stradalim – nevino poklanim, spaljenim i ubijenim žrtvama od strane fašističkih „Skenderbeg“ i „Princ Eugen“ divizija, koji su 28. jula 1944. godine na zvjerski način ubili 428 lica, uglavnom žena, djece i staraca. Protogonisti ovog krvavog događaja, o kome se zarad proklamovanog bratstva i jedinstva dugo ćutalo, bili su Sahit hodža Šahmanović, odža Kojić i odža Osman Rastoder. U izgradnji je crkva Svete Petke na Murini, obnovljena crkva na Zoriću i izgrađena crkva u Vojnom selu i Ulotini. Obnovljena je crkva Svetog velikomučenika Georgija u Gusinju.
Temelji crkve Svetog Nikole u Vojnom selu kod Plava, poznatog u Dečanskim hrisovuljama i darovnicama srpskih srednjovjekovnih vladara osveštani su 1991. godine od strane mitropolita crnogorsko-primorskog visoko preosvećenog, gospodina Amfilohija. Crkva je riješena u obliku razvijenog upisanog krsta sa polukružnom oltarskom apsidom unutra i spolja, te sjeverno i južno pjevničkim konhama, što zajedno čine trolist, odnosno trikonhos. Glavni brod crkve i poprečni transep su iste širine, a iznad centralnog dijela naosa uzdiže se osmostrani tambur iz kvadratne osnove i oslanja se preko pandatifa na zidove. Oltarski prostor je denivelisan u odnosu na naos za dva stepenika, a u zidu apside sjeverno i južno postavljene su polukružne niše preskomidije i đakonikuma. Ulaz u objekat je sa zapadne strane, a južnoj pevnici su bočna vrata polukružno završena. Dok je u sjevernoj konhi polukružno završen prozor kao i u osnovi oltarske apside. Sastavni dio crkve je i zvonik koji je kvadratne osnove i povezan je poluobličastim svodom sa crkvom.
U neposrednoj blizini osnovne škole u Velici, izgrađene 1864. godine, osnovane radnije, podignut je hram Sv. Kirika i Julite, omeđen seoskim asfaltnim putem, prislonjen na plato školskog dvorišta, u sjenci stare divlje trešnje, izgrađena po ugledu na objekte srpsko-vizantijskog stila, u obliku trihonohosa sa polukružnom oltarskom apsidom i dvije bočne konhe pjevnice. Objekat je riješen sa krovnim površinama u obliku upisanog krsta. Dimenzije crkve su u osnovi 9,80 h 7,80 m. Visina objekta je 11 metara, a korisna površina dvadeset devet kvadrata. Crkvu u Vojnom selu, Velici, Murini i Ulotini, manastirski zvonik i kapiju u Brezojevicama, rekonstrukciju srpske crkve u Gusinju, projektovao je vrsni stručnjak, vjernik, intelektualac dipl. inž. arh. gospodin Ranko Vukanić, a izgradnju finansirao vjerujući narod Plavske župe i okoline. Crkva u Velici je dekorisana, murinska je u izgradnji, a na Prijedolskoj Ćafi, na međi atara Velike i Šekulara, podignuta je crkva Sv. Petra i Pavla.
Nastaviće se